Piše: Slavko BASARA, novinar Sportskog Žurnala
„Najvjerovanije nisam više trener Borca, zbog porodičnih obaveza razgovaraću sa ljudima iz kluba, predsjednikom Srđanom Šuputom, ne mogu jednostrano da raskinem ugovor, ali prije fudbala ima prečih i važnijih stvari u životu“.
Sa suznim očima ovo je u press centru Gradskog stadiona u Prijedoru, poslije pobjede Borca nad domaćim Rudar Prijedorom (2:1) izjavio Dragan Jović, šef stručnog štaba banjalučkog premijerligaša.
Rijetki su ljudi poput Dragana Jovića. Ustvari, takvi se rijetko susreću i rađaju. Gotovo da je ta vrsta ljudi izumrla. Ali, ipak, postoje, u datom momentu, kada zatreba, da nas podsjete da ima i drugačije, čestito i čojstveno razmišljanje. I da postoje ljudi u kojema se u svakom trenutku može pronaći čovjek!
Niko se danas dobrovoljno ne odriče vlasti niti položaja. Niti želi da propusti benificije.
Dragan Jović je, slobodno mogu da kažem, a prateći ga kao trenera, čovjeka, naratora i obično biće, godinama, iza sebe ostavljao samo put uspjeha i najbolji je trener u Bosni i Hercegovini. Tako svugdje piše. Prvi je stekao UEFA profi licencu. Trenirao je i male: Travnik, Posušje, Zvijezdu... i velike Zrinjski, Sarajevo, Borac... ostavio takav trag da ga malo ko može u dogledno vrijeme nadmašiti. Poslije Borca može preuzeti samo Široki Brijeg ili Željezničar.
Tako će se i desiti.
Zašto je takav trener morao da ode iz Borca? I to poslije pobjede u Prijedoru?
U ovoj priči su tri stvari ključne:
1. Dragan Jović nije čovjek za rastaljivanje,
2. Draganu Joviću niko ne može da sastavlja tim,
3. Dragan Jović je trener od ugleda i renomea i ne trpi improvizaciju i obećanja, već logostiku i djela.
Mimo sve ove stvari jedna krucijalna ostaje kao glavni motiv: bio Borac prvi, drugi ili treći u Evropu ne može, licence nema, a Dragan Jović nije trener provincije niti je stručnjak za improvizaciju i uzaludne rezultate. Gdje god je bio radio je najbolje što zna i umije, a uvijek su mu iza leđa kovali planove i postavljali stupice.
Valjda je čovjek prevazišao sve te stvari.
Po čemu je Borac za Jovića bio drugačiji i izazovan?
Valjda zbog toga što je to prvi klub iz Republike Srpske koji je trenirao. Mislio je, možda, da je nešto drugačije. Ali, u suštini sve je isto..., samo se radi o drugačijem pakovanju.
Sagledao je Jović dobro svoju okolinu, sabrao dva i dva, to nikada nije bilo pet, i odlučio da ode kao pobjednik, lider, sa pet bodova prednosti nad drugoplasiranim Zrinjskim i sedam igrača u zapisniku posljednje utakmice koji su ispod 21 godine.
Neko će reći da je kukavica, ali ja lično tvrdim da je on ljudina. Prepošten. I nije za ova fudbalska nedjela!
Fudbalski klub Borac će se ogriješiti o Jovića ako ga pusti da ode. Uprkos pobjedi u Prijedoru tek se očekuju lomovi na Gradskom stadionu u Platonovoj ulici. Ako ode tvorac čuda sa Trga Republike Srpske sve će se srušiti kao kula od karata. A to je, možda, nekome i u interesu?
Kao čestit i skroman čovjek, stručan trener i nadasve pedagog Dragan Jović je potreban fudbalu Bosne i Hercegovine. Ako se fudbal dejtonskih prostora bude odricao ovakvih sinova na uštrb mahalaša i mešetara, onda slobodno svi u BiH možemo da sahranimo najvažniju sporednu stvar na svijetu.
Sa Draganom Jovićem sam se prvi put lično susreo i pozdravio prije četiri dana na utakmici šesnaestine finala Kupa Republike Srpske. Drugi put danas. Ali sam u njemu, za razliku od mnogih u fudbalu koji su kraj mene kao novinara ili sportskog radnika, prodefilovali prepoznao čestitog čovjeka ljudski odgojenog i rezonskih shvatanja. Svakoga nekad emocije ponesu...
Važno je ostati čovjek!
Dragane Joviću ostani! Borac sa tobom je jedna, a Borac bez tebe je druga priča. Tvoj poraz je u tome što pobjeđuješ i ne dozvoli onima koji su vječiti gubitnici da se raduju pobjedi nad tobom!
Potpuno te shvatam i razumijem, ali malo ko u ovom trenutku može da rezonuje ispravno.
Ne govorim o sportskim pobjedama i porazima Dragane Joviću, toga je svima nama „pun kofer“, već o pobjedama i porazima kada smo i kao pobjednici osuđeni na poraz, dok gubitnici kolo vode. Valjda moraju da se čupaju.
Ali život je krug koji se, kad-tad, zatvoriti mora.
Neko Drugi, ipak, upravlja sa svima nama. I On sve vidi...
Ko zna zbog čega ostaje zapisano da je Dragan Jović otišao sa kormila Borca u trenutku apsolutne moći i vladavine. Jović će ostati upamćen kao jedinstven stručnjak kojem je pobjeda bila povod za ostavku!
To će valjda još neko reći i napisati... I zbog čega je to tako!
