Srce Pravoslavlja – majka Rusija, finale 16. Svjetskog prvenstva u vaterpolu, Ljeto Gospodnje 2015, kazanjska bura sa srpskim ventilatorom u bazenu je „oduvala“ i „potopila“ bezube „barakude“. Opet su „delfini“ izvojevali pobjedu, najslađu, protiv stare mušterije i kompleksaša.
Srbija – Hrvatska 11:4 (2:2, 3:0, 2:2, 4:0)!
SRBIJA SVJETSKI ŠAMPION!
Finalni susret nismo mogli da gledamo na RTS1, jesmo na Radio-televiziji Republike Srpske. Sve, kao da je logično. Uzimanjem daljinskog i prebacivanjem na HRT2 čujemo kuknjavu, plakanje, jaukanje... Onda muk, pa ropac: Ehhh... ta Srbija...
Kazanjska bura je najbolji odgovor na „kninsku oluju“. Samo što Bura nikog nije ojadila, samo je novi kompleks nabila, za razliku od „oluje“ koja je sijala smrt. Hrvati su nedorasli Srbima u vaterpolu iako su pokupili većinu Jadranskog mora, Srbi nemaju ni pedalj. Ali nije „kvaka“ u tome već u činjenici da majstori ostaju majstori, a gubitnici zarađuju nove komplekse. Kako pogledati u bazenu većeg od sebe?
Zemlja bez mora 11, a zemlja sa „bogatim“ morem 4.
Bez obzira na rezultat treba sačekati zvaničnu ovjeru finalne utakmice od strane Svjetske plivačke i vaterpolo federacije (FINA). Moguće je, poznavajući Hrvate, da se žale na neslanu vodu u Kazanju i višak hlora u  bazenu gdje se igrao finalni susret. Nisu imali identične uvjete kao na svom moru!
Od njih ništa ne iznenađuje jer su odavno izgubili osjećaj da su i oni samo ljudske rase i da će kad tad, morati da ispaštaju počinjene grijehe od Jasenovca do „oluje“, ali i poslije svega toga!
Najslađe je pobijediti imaginarnog pobjednika koji na proustaštvu i nacizmu, najvišem stepenu fašizma predstavlja sebe na Balkanu, poluostrvu koje mu je, tom imaginarnom pobjedniku, toliko puta pružilo ruku spasa i rehabilitovalo ga od svih počinjenih zala uz očekivanje da će se jednom opametiti i priznati istinu?!
Pobjedniku se uvijek dolazi na noge i čestita. Hrvati se, u Kazanju, nisu ponašali ni dostojanstveno ni sportski, kao ni 1995. godine kada su srpski košarkaši u Atini pokorili Evropu! Ali zato jeste selektor Srbije Dejan Savić koji je uz širok osmijeh otišao do Hrvata, do njihovog „kuta“ gdje su bilo nogdaunirani, da im čestita na poziciji vicešampiona!
Poštenje i iskrenost, ljudskost i čovječnost se ne stiču već se rađaju kao vrline kod svakog naroda!
Hrvati nisu mogli da izbjegnu taj susret, ali im je selektor Srbije Dejan Savić održao lekciju od dostojanstva: „ja se radujem vašem drugom mjestu i zato vam čestitam!!!
I za kraj.
Svjetski šampioni postali su: Gojko Pijetlović, Branislav Mitrović, Dušan Mandić, Živko Gocić, Sava Ranđelović, Miloš Ćuk, Duško Pijetlović, Slobodan Nikić, Milan Aleksić, Nikola Jakšić, Filip Filipović, Andrija Prlainović  i Stefan Mitrović.
U stručnom štabu su: Dejan Savić, Uroš Stevanović, Žarko Petrović, Vladimir Pavlović i Stefan Ćirić, fizioterapeuti Vladimir Radović i Marko Jović, trener za kondicionu pripremu Aleksandar Janik, ljekar dr Vladimir Harhai i tim menadžer Goran Čanković.
Najtrofejniji vaterpolista svijeta – Slobodan Nikić. Osvojio je 15 medalja, od toga sedam zlata!
Čestitamo! Od srca.
SRBIJAAAAAAAAAAA, SRBIJAAAAAAAAAAAAAAAAAA...
P.S. Kazanjska bura nije zločin koji traje, već sportska pobjeda koja raduje. Možda je neko i tužan? Zavisno iz kojeg se ugla gleda?!
Nismo svi isti. I ne bi valjalo da jesmo!
Slavko BASARA