Piše: Slavko BASARA

Od kada je vijeka i Balkana poznata je tradicionalna uzrečica: „što južnije, to tužnije“.
Uvjerili smo se u to!
Gostovanje reprezentacije Republike Srpske (U-23) koju sa klupe predvodi selektor Branimir Tulić, sa pomoćnicima Zoranom Dragišićem, Igorom Jankovićem i Dejanom Plisnićem bilo je povod da se pobliže upoznamo sa južnim Balkanom.
Okupljanje reprezentativaca je obavljeno u staroj bazi, Etno selu „Stanišići“ kod Bijeljine. Odrađen je jedan trening i u ranim jutarrnjim časovima krenulo se na dug put koji je trajao više od 14 časova.
Isplatilo se, u potpunosti!
Nigdje, kao na našem poluostrvu, nema toliko granica i podijeljenosti bez obzira što su čeljusti Evropske unije duboko zagrizle balkansko meso različitosti. Prva je ona na Sremskoj Rači između dejtonske zemlje i Republike Srbije – administrativne obaveze trajale su više od 60 minuta. Slijedi put za Beograd, pa južnom prugom ka Nišu i Makedoniji. U autobusu „Ješoturs“ iz Bijeljine kojim su upravljali Uglješa i Dragan vesela i opuštajuća atmosfera.
Svako svakog zadirkuje i pecka...
Lakše, i brže, prolaze kilometri!
Za čas posla stigli smo do srpskog glavnog grada.
Beograd, kao prestonica, uvijek lijep i privlačan, čak i u jutarnjim časovima buđenja. Vidi se da je istinski velegrad. Ono što posebno privlači pažnju su beogradski mostovi svojevrsni simboli i zaštitni znak „belog grada“. Prošli smo naplatnu rampu Umčari i svratili na benzinsku pumpu da se „naoružamo“ štampom: „Sportski Žurnal“, „Sport“, „Politika“, „Danas“, „Večernje novosti“, „Informer“, „Alo“, „Blic“...
Na naslovnicama nesportske štampe dominira „prepirka“ Edija Rame i Aleksandra Vučića oko „Kosova i Metohije“. Albanski premijer traži priznanje Beograda da je Kosovo nezavisno, premijer Srbije mu uzvrća – „Kosovo i Metohija su deo Srbije“.
Analiziramo situaciju i dešavanja, moj glavni „politički“ sagovornik je doktor Ognjen Desančić. Čitamo između redova. Donosimo približno identične zaključke.
Albanci ne prezaju ni od čega, poslije drona poslali su novu provokaciju u liku Edija Rame.
Prati nas avalski toranj. Zaista je prelijep i neprikosnoven. Diskusiju doktora Desančića i mene prekida selektor Branimir Tulić:
- Ono je Kaluđerica, najveće divlje-igrađeno naselje u Srbiji! Čak je 90 odsto kuća izgrađeno bez papira i građevinske dokumentacije.
Isto to i vozač Uglješa objašnjava saputnicima u „kokpitu“ autobusa na sprat. Počelo je otvaranje prvih „lanč- paketa“.
Čitam rođaka Svetislava na posljendjoj strani lista „Danas“ u kolumnama naslovljenim jednom riječju – „Famozno“.
Mislim u sebi: Srbijo, jadna li si! Rođo, svaka čast!
Nastavljamo da čitamo, opet zajednička tema – Povratak Vojislava Šešelja u Srbiju. Edi Rama najavljuje gostovanje u Preševu.
- Biće frke – kaže doktor Desančić.
- Nije dobro – odgovaram.
U neznanju naredali smo Veliku Planu, Jagodinu, Ćupriju, Paraćin, Aleksinac, Niš... Ide vrijeme idu kilometri.
Sve smo južnije, sve je tužnije.
Hitamo ka granici Srbije i Makedonije... Prošli smo Grduličku klisuru. Tražimo Vladičin han gdje smo dogovorili trening na stadionu Morave. Konačno smo stigli na željenu destinaciju.
Sklopljeno je novo prijateljstvo...

SUTRA: Gdje je granica između Srbije i Albanije