Piše: Slavko BASARA
„Lijepu“ smo sliku poslali u svijet sa stadiona „Rajko Mitić“, sa 148. vječitog derbija beogradskih rivala Crvene zvezde i Partizana.
Prvo, potvrđeno je da je naše savremeno društvo varvarsko i mazohističko.
Drugo, dokazali smo da je Srbija zemlja bitangi i siledžija!
Treće, bolesno smo društvo, karcinom nam ubija i fudbal.
Četvrto, nemamo ništa sveto – Kosmet nam otet uz našu saglasnost, derbi sami uništavamo, kao da želimo da srušimo vlastiti identitet!
Peto, ukidamo sami sebe, na sve moguće načine, fudbal je to dokazao!
Šesto, obrukali smo ime stadiona koje nosi po prvoj Zvezdinoj zvezdi na kojem se pod tim okolnostima igrao prvi vječiti derbi. Rajko se u grobu tri puta prevrnuo!
Sedmo, na ovaj način se ne ide u Evropu već u grob!
Osmo, kakvo je to društvo kada huligani tuku policiju kao glavnu karakteristiku i odliku države – „ozbiljne“?
Deveto, 25. april Ljeta Gospodnjeg 2015. je Tužan dan za Srbiju i njen fudbal zbog „negativne energije“ koje nosi naše društvo.
Deseto, kada smo ovakvi kakvi smo, ne treba se čuditi Albancima što su nam podvalili dron i pametniji su od nas?!
Jedanaesto, Srbija počiva na temeljima fabrikovanih likova koji su izvornost potisnuli u zapećak, i zato je Srbija sve osim države i – Srbije!
Oteta nam je čast, ostali smo bez karaktera.
Hoćemo li početi da skandiramo: „Slobo vrati se, Slobo vrati se...“
Kad nam je ovakav derbi nije ni čudo da nam je takva i reprezentacija. Sve je propalo. Sve je trulo.
Nije država slikanje na stotinu događaja, isto toliko pojavljivanja na raznim medijima, nesuvisli i neodmjereni komentari, igranje političara i državnika. Ko sada ima dvije noge, a ko se pravi poklopac državi loncu?
Gadno kuha!
Ovo je istina: Srbija kao država je nejačka i impotentna!
Ona je samo tranzitna zona između istoka i zapada na kojoj svi „oštre...“ – neku stvar.
Pala je na najbitnijem testu – fudbalskom.
Premijer Aleksandar Vučić je u Zagrebu bio akter jednog sličnog derbija na kojem je srušena velika Jugoslavija.
Šta možemo očekivati od „male Srbije“?
Pojeden je sistem koji je trajao pola vijeka, a najžalosnije je što u Srbiji sistema i nema... Sve se svodi na kratkoročnost vladanja sa ciljem samoporomicije i samoživljenja, a svima ostalima neka „crkne krava“.
Blesav smo narod! Neću tu tezu više da dokazujem. Kao ni to da nam se gori od nas smiju u facu i naslađuju.
Mogu samo da zamislim šta će napisati Hrvati i „multietničke“ Sarajlije, u „blažoj varijanti“ Crnogorci, Makedonci i Slovenci... A tek Šiptari?!
Kakva nam je budućnost u ovakvoj Srbiji? Kakva je budućnost Srba, uopšte?
Kako da učimo djecu svetkovini, fudbalu, praznicima, kada moramo da tražimo glavi mjesta na istima?
Umjesto sreće okupirala nas je tuga. I strašna nevolja. Grdni grijehovi!
Zatočenici smo vlastite gluposti i uskogrudosti u zemlji u kojoj se pojedinac mjeri s narodom, a ne narod sa ostalim narodima u okruženju.
Jadna zemljo, obrukana si!
Zašto sijemo krv i suze umjesto ljubavi i sreće u njivama naših svetih predaka i veličanstvenih pradjedova?
I nebo se prevrće zbog njihove kletve nad potomcima koji su srušili sve vrijednosti i dostojanstvo koje su sagradili mukom, kroz vijekove!
Tako smo se olako Boga odrekli!
Sada plaćamo cijenu.
Ogromnu!
Sami među sobom nećemo moći da riješimo liječenje društva i srpskog naroda.
Treba nam pomoć.
Čija?
Prije svega toga se postavljaju pitanja: ko hoće ovako jadnoj i mrtvoj Srbiji uopšte da pomogne? I na koji način?
Malo plitko sve mi to gledamo... Zato nam i jeste tako kako nam je...
Lomi, krši, ruši... Ubijaj, tuci, mrzi...
To je danas Srbija!
Na najbolji način vječiti derbi Zvezda – Partizan nam je to potvrdio!
Ako smo svjesni, reagovaćemo...
Plašim se za narod kojem pripadam. Nemamo snage ni pameti.
Imamo nešto stravično – zemlju u kojoj caruju BITANGE!
Crvenim se i sramim, ali porijeklo niti želim niti hoću da promijenim. Hoću samo da kažem da sam bolesno uvrijeđen i psihički slomljen.
Zar svojoj djeci treba da kažem da se stide što su SRBI, ma za koga god navijali?!
Eeeeeee, voljena zemljo...
P. S. Ni derbija, ni reprezentacije, ni Saveza, ni države... Ništa nemamo osim iluzije da smo nebeski narod. A nebo nad Srbijom plače!
